Zaboravljene djevojke

Prije nešto više od deset godina, u vrućem srpnju našla sam se na mjestu koje je zemaljsko utjelovljenje samog pakla. Posjet nacističkom koncentracijskom logoru Dachau u istoimenom gradu posjet je koji izaziva oprečne osjećaje u svima koji nogom stupe na to tlo. Strašni, surovi zločini koji su se događali nedužnim ljudima prvo slede krv u žilama do te mjere da se osjetimo paraliziranima, a zatim u toj istoj krvi zapale buktinju bijesa i gorčine prema brutalnim sadistima koji su te iste zločine počinili. Još se živo sjećam osjećaja strave i užasa koji su mi se kupili u grudima i prijetili izaći u bujici suza. A upravo nedavno sve sam te osjećaje ponovno oživjela i proživjela uz priču o ravensbrückim kunićima, djevojkama na koje je cijeli svijet zaboravio.

U jeku Drugog svjetskog rata, kada Hitler i njegovi poslušnici posvuda siju užase od kojih se utroba grči, upoznajemo se s mladom i hrabrom Poljakinjom, Kasijom Kuzmerick. Nacističke trupe stigle su u njezin rodni grad Lublin i nepovratno promijenili sretno djetinjstvo nedužne mladosti. Revoltirana stanjem u kojem su se zatekli, u Kasiji prkos i pobuna sve više rastu, stoga se sa zadovoljstvom uključuje u rad pokreta otpora i izvršavajući opasne zadatke izlaže riziku ne samo sebe, već cijelu obitelj. Upravo je jedan neuspjeli pokušaj obavljanja zadatka rezultirao njezinim prisilnim odvođenjem u koncentracijski logor Ravensbrück, a na tom putu silaska u grotlo pakla pratile su je njezina majka i starija sestra Zuzanna.

Herta Oberheuser mlada je njemačka liječnica željna dokazivanja i slave. No, kako činjenica da je diplomirala kao druga u svojoj generaciji nije mogla utjecati na njezin spol, teško je nalazila posao koji bi zadovoljio njezine ambicije. Unatoč utješnom zaposlenju na pola radnog vremena u Klinici za kožne bolesti, postala je gorko svjesna kako taj put ne vodi k napredovanju i stjecanju slavnog imena, stoga se odlučuje javiti na oglas za posao liječnika u logoru za preodgoj žena u Ravensbrücku.

Treća žena koju pratimo u ovom romanu je Caroline Ferriday, nekadašnja brodvejska glumica koja sada radi kao suradnica francuskog konzulata u New Yorku. Iako je fizički odvojena od jeze koja duboko prožima sve nacističke mete, njezino srce i misli stalno su usmjerene ka potrebitima i onima koji pate u strahotama rata, stoga ulaže silan napor kako bi im pomogla. Kada Hitler poželi dodati Francusku na svoj popis osvojenih država, to snažno protrese Carolinein život iz temelja jer će se pronaći u neizvjesnom iščekivanju vijesti o čovjeku kojeg voli.

Ravensbrück postaje centrom okrutnosti i sadizma koji se vršio nad ženama i djecom slavenskog podrijetla, a najgore od svega je činjenica kako su te zastrašujuće činove provodile upravo žene. Stoga je Herta Oberheuser iskoristila svoje liječničko znanje u zle i nečovječne svrhe i počela provoditi nezamislive eksperimente imitirajući ozljede s bojišnice tako da je u nogu tih nesretnih žena stavljala razne materijale i bakterije. Rezultat tih eksperimenata je bila smrt ili, ako se uspiju izvući, trajna invalidnost. Prisilne sudionice tog demonskog eksperimenta nazvane su kunićima, a taj je nadimak opravdan dvjema činjenicama: one su bile pokusni kunići nacističkim mesarima te su se, one preživjele, nakon izvršenog zahvata mogle kretati samo skakućući na zdravoj nozi što je podsjećalo upravo na zečeve. Baš kao što jorgovani, omiljeno cvijeće Carolineinog oca, cvatu samo nakon oštre zime i to minulo strašno razdoblje zasjene svojim prekrasnim izgledom i mirisom, tako se nakon proživljenih užasa za Kasiju i ostale zaboravljene ravensbürške dame ukazuje svjetlo nade u liku Caroline koja nastoji ishoditi pravdu i pomoći tim hrabrim ženama.

Zaboravljene djevojke priča je temeljena na istinitim događajima i ljudima, a nadahnuta je likom Caroline, brodvejskom glumicom i ženom iz visokog društva koja je posvetila svoj život pomaganju drugima i to uglavnom onima koje su drugi zaboravili ili namjerno okrenuli glavu od njih, no unatoč tomu svijetu je prošla ispod radara te se čini kako nitko ne zna za nju. Istraživajući i otkrivajući detalje o toj iznimnoj ženi, polako su se kristalizirali ostali likovi koji čine potku na kojoj autorica plete ovu iznimnu priču i donosi nam nevjerojatno kompleksan prikaz dijametralno suprotnih ljudskih osjećaja. Od ekstremne zlobe do ekstremne ljubavi i brige.

Pred očima čitatelja se kroz roman izgrađuju tri zanimljiva ženska lika i čitatelj postaje svjedokom njihove promjene u novonastalim situacijama. Dok su se nekim ponositim ženama nasiljem i brutalnošću pokušavala pognuti leđa i slomiti duh, neke su se minorizirane i zlostavljane žene uzdigle do razine zlostavljača i, uvjerene u dobrohotnost svojih djela, činile najužasnije stvari. Unatoč tomu što se naizgled čini kako je ovo zlo o kojem se stalno govori nepobjedivo i ništa mu ne može stati na put, autorica mu u ovom romanu suprotstavlja ljubav i jedinstvo hrabrih žena koje, iako osuđene na smrt, ne odustaju od zajedničkog preživljavanja, pomaganja i borbe te pokazuju pravo značenje riječi jedinstvo. Ono što najviše očarava u ovom romanu jest završna poruka i emocija koju autorica snažno naglašava, a to je – oprost. Oprostiti, ostaviti mržnju i prošlost iza sebe te nastaviti sa životom nastojeći izvući ono najbolje, najteži je, ali jedini ispravni put.

Roman Zaboravljene djevojke vodi nas na put bez povratka jer jednom kada uronimo u njegove stranice i literarno posvjedočimo užasu kojeg realistično i vjerno prikazuje, to iskustvo nas mijenja, preobražava. Poput najoštrijeg vrha tanke iglice svaka stranica nas ubode u srce i čini da zadrhtimo, kako pred užasom koje su ove žene prošle, tako pred hrabrosti, snazi i jedinstvu koje zaboravljene ravensbrüške djevojke posjeduju. Ali, sada je odgovornost na nama da ne ostanu zaboravljene već da se o njima govori, da se glas o njima pronese što dalje. I zato vam iz sveg srca preporučujem ovu knjigu. Obavezno je pročitajte i ne tražite više nikakva opravdanja. Jer protiv zla i zaborava lijek je – pričanje. Dopustite da vam ovaj roman ispriča jednu od najstravičnijih, ali i najljepših priča.