
Život Joea Lyncha je idiličan. Radi kao učitelj engleskog jezika u školi, oženjen je Mel, ženom koju voli, imaju prekrasnu kuću i neodoljivog četverogodišnjeg sina Williama. Joe se smatra sretnim čovjekom uljuljanim u svakodnevicu tipičnog američkog života. Jednoga dana, dok su na povratku iz Williamovog vrtića njih dvojica stajala na semaforu i čekala zeleno svjetlo, William spazi majčino auto. Joe je uvjeren da se radi o pogrešci jer je Mel u ovom trenutku na poslu. Bar je trebala biti. No, nakon što je dobro provjerio model, boju i registarsku oznaku vozila, ispravno zaključi kako se ipak radi o njegovoj supruzi koja je upravo skrenula u garažu nepoznatog mu hotela. Brojna pitanja su mu se rojila glavom,no kao da nije imao dovoljno hrabrosti ni snage potražiti odgovore na njih. Iznenađen scenom koja ga je zatekla, odluči otići kući i pričekati svoju ženu kao i svaki dan do tada, no William je inzistirao da otiđu pokazati mami njegovu vrtićku diplomu, stoga Joe skrene na raskrižju i odluči prirediti iznenađenje Mel.
No, osoba koja je doživjela iznenađenje bio je on sam. Naime, u kafiću hotela vidio je svoju suprugu s Benom Delaneyjem, njihovim zajedničkim prijateljem. Među njima je, naizgled, došlo do žestoke prepirke i Joe, odlučivši zaštititi sina od tog nasilnog prizora, odlazi u garažu gdje čeka Mel koja će mu objasniti o čemu se tu radi. No, Mel izjuri iz garaže i Joeu nije ostalo drugo nego potražiti objašnjenje od Bena. Zaskočivši ga onako ljutita, među ovom dvojicom muškaraca dolazi do naguravanja i Ben padne na tlo i nezgodno udari glavom te ostane bez svijesti. Joea uhvati panika kada je vidio što se dogodilo i odluči pomoći Benu, ali u tom trenu do njega dolazi William s teškim napadajem astme, boreći se da dođe do zraka. Ispred njega se nalazi teška odluka: ostati s Benom i provjeriti je li živ te mu pomoći, ili pak spasiti vlastita sina i otići kući po inhalator kojeg nije mogao pronaći u autu i ruksaku. U konačnici, Joe odlučuje staviti Williama u auto i pohitati kući. Kada se uvjerio da je William dobro i da je napadaj astme prošao, zabrinut i gonjen snažnim grizodušjem, ponovo se vraća u garažu kako bi pomogao Benu. No, otkrije da ovome nema auta, a ni njega sama. Uvjeren kako je Ben dobro i kako je otišao kući, polako se primiruje i odlazi kući, u svoje utočište. Ali, upravo tada počinje drama: spoznaje da je izgubio mobitel i narukvicu, a na njegovom Facebook profilu osvanu objave u njegovo ime koje on nije objavio. Vlak katastrofe upravo je krenuo i nezaustavljivo juri prema utvrdi njegovog života kako bi je sorio do temelja i uništio.
Moram priznati da sam nakon onoliko mnogo pohvala i pozitivnih recenzija puno očekivala od ove knjige. Jesam li to dobila, teško mi je reći, prvenstveno mojom krivnjom. Naime, čitajući, slučajno sam okrenula na posljednje poglavlje knjige i letimično pročitala prvu rečenicu koja je bila dovoljna da mi otkrije o čemu se radi i tako mi pokvari cijeli osjećaj napetosti i istraživanja. Unatoč tomu, knjiga mi je bila veoma uzbudljiva; kada sam bila uljuljkana u radnju znajući o čemu se radi, autor bi s neočekivanim zapletom začinio radnju, tako da bi mi se često činilo da možda ono što sam pročitala i nije bila istina. Ili nisam dobro pročitala? Upravo u tome je zanimljivost ovog djela: kada znaš o čemu se radi, a ipak te drži na ledu. Malo je takvih knjiga koje imaju ovakvu moć zaokupljanja pažnje čitatelja i potpirivanja osjećaja zbunjenosti dodavanjem nelogičnih i nepovezanih detalja. Ono što mi se posebno svidjelo jest uvjerljivost ovog djela, vidljivo je kako autor zna i ima jasnu viziju onoga o čemu piše, što se očituje na pitkosti i fluentnosti radnje. Ipak, moram istaknuti kako me je glavni lik, Joe, u više navrata iznenadio i iživcirao svojom naivnošću i kukavičlukom, ali činjenica jest da bez takvog lika ovakav zaplet i rasplet radnje ne bi bio moguć. Sve u svemu, jako sam zadovoljna pročitanim romanom i ispunio je veliku većinu mojih očekivanja.

Autor: T. M. Logan
Izdavač: Stilus
Naslov izvornika: Lies
Prevela s engleskoga: Lidija Toman